Zašto je nezamislivo živjeti bez bosiljka

Iako postoji više od 60 vrsti bosiljka, najčešći je onaj sa zelenim listovima – krupnolisni ili sitnolisni – dok je po svojim ljekovitim svojstvima i iznimnoj aromi poznat još i ljubičasti bosiljak.

Bilo u hrani ili kao čajni napitak, na naš organizam djeluje nevjerojatno povoljno. Ta je predivna začinska biljka toliko plemenita da se trebamo podsjetiti zbog čega biste obavezno trebali imati vlastito uzgojeni, živi bosiljak.

 

U fitoterpiji se koristi protiv urinarnih problema, teškoća probave, grčeva i bolova., a poznato je i da štiti krvožilni i živčani sustav, smiruje napetost i/ili migrenu, poboljšava pamćenje, otklanja nesanicu i mentalni umor, pomaže kod prehlade, kašlja, astme te općenito bolesti dišnih puteva jer eterična ulja iz bosiljka djeluju dezinfekcijski i antibakterijski.

Sadrži prehrambena vlakna, snažne antioksidanse flavonoide te zavidnu količinu vitamina C, K i vitamina B6. Bogat je izvor beta-karotena i folne kiseline, a obiluje i mineralima među kojima su najzastupjeniji željezo, kalcij, magnezij, bakar i mangan.

 

 

Na Mediteranu se tegle s bosiljkom često drže na prozoru jer njegov miris rastjeruje muhe i komarce, a prije odlaska na spavanje prstima se nježno protrlja nekoliko listova kako bi jače zamirisali.

Stare su none čak kraj postelje držale par grančica bosiljka i tako tjerale male dosadne krvopije.

Regenerativno i osvježavajuće djeluje na nas iznutra i izvana. Ukoliko vam se kosa ili koža prebrzo maste, svakako od njega pravite kupke ili čaj u kojem ispirite kosu. Vrlo je učinkovit i kod osipa ili crvenila kože.

 

Koristite ga i lokalno: oblozi od bosiljka pospješuju zacjeljivanje rana, a svježi listovi bosiljka odličan su domaći lijek protiv uboda tih istih insekata koje mirisom rastjeruju – samo ih malo rastrgajte prstima i utrljajte na mjesto uboda.

 

Kad god možete, izaberite svježi bosiljak, općenito uvijek radije birajte žive biljke jer je to često jedini način da unesete biofotone u svoj organizam, a o aromaterapeutskim učincima da i ne pričamo.

 

 

Svakako je najbolji i najjednostavniji način da vlastiti bosiljak uzgojite iz sjemena, po mogućnosti onog organskog. Pri sjetvi budite pažljivi i ne bacajte šaku sjemena u teglice već stavite maksimalno 6-7 sjemenki u jednu.

Ako ste ga ipak već kupili u teglici, što prije ga presadite jer pregusto sijan ‘instant’ bosiljak, kakav uglavnom nalazimo u supermarketima, ne može se normalno razvijati niti doseći svoj puni rast čime mu smanjujemo i kvalitetu.

Najbolje bi bilo da pažljivo razdvojite busen korijena zajedno sa zemljom na dva ili tri dijela i presadite svaki u svoju teglu.

 

Da biste što duže uživali u njemu, potrebno ga je stalno kratiti, dakle što ga više koristiti, kako bi tjerao nove izdanke i listiće.

Po potrebi ga i prorijedite, ali pazite da ne ‘ošišate’ previše kako bi se biljka što prije obnovila – trebalo bi je skraćivati samo za trećinu. Zalijevajte ga odstajalom vodom, ali imajte na umu da ne voli previše vlage i da je vrlo zimogrozan.

 

 

Ukoliko ste se tek počeli baviti organskim vrtlarstvom, imajte na umu da je bosiljak izuzetno osjetljiv na ostatke herbicida u tlu i da voli vlagu.

Sijte ga u kontinentalnoj klimi od svibnja do rujna, svakih par tjedana. Osim muha i komaraca, svojim mirisom odbija lisne uši i grinje.

Ne sljubljuju se badava tako dobro u tanjuru, u organskom je vrtlarstvu bosiljak itekako poželjan susjed rajčicama, paprikama, tikvicama, krastavcima, šparogama i ružama.

Obavezno između strukova rajčica sadite dosta bosiljka jer će, osim njihovog okusa, urod biti bolji i do 30 posto.

 

 

Vrlo aromatičan bosiljak u kuhinji smanjuje dodatak masnoća i soli jer dodavanjem tog začina niskomasni obrok postaje znatno privlačnijim te ga doživljavamo kao punomasni, dok pravi teški punosmasni obrok pak dodatkom ovog začinskog bilja postaje lakše probavljiv.

Način prehrane u kojem umjesto soli koristimo začinsko bilje tako posredno djeluje i na snižavanje visokog tlaka i uklanjanje celulita.

Nastojte ga uvijek trgati prstima jer metal oduziva bosiljku većinu najvažnijih sastojaka, a nemojte ga ni termički obrađivati – kao začin ga jelu dodajte na kraju kuhanja.

Za aromatičniju varijantu ulja dovoljno je da potopite listove bosiljka u litru hladno prešanog maslinovog i ostavite da odstoji barem mjesec dana.

Aromatični maslac možemo koristiti za umak uz sirovo ili blanširano povrće, ribu ili pečeno meso, a potrebno je u njega samo umiješati svježi bosiljak, svježe mljeveni papar i naribanu limunovu koricu – nešpricanu ako je ikako moguće.

 

 

Ni dobar pesto nije ništa veća filozofija: u mužaru dobro izgnječite svježi bosiljak i češnjak pa umiješajte u maslinovo ulje. Blender ili mikser, naravno, znatno olakšavaju stvar i neusporedivo ćete bržće dobiti pravu žitku zelenu pastu no vjerojatno imaju metalne nožiće ili metlice čime nepotrebno gubimo na efektu bosiljka na nas. Sjetite se da ni naši stari nisu imali električna kućanska pomagala, a hranili su se daleko zdravije i kvalitetnije. Za one koji konzumiraju mliječne proizvode, obavezan sastojak njihovog pesta je i parmezan. Isto se tako može posoliti ili popapriti po želji, no zapravo se može i bez toga, maslinovo ulje daje više negu dovoljnu ‘slanost’ intenzivnom bosiljku.

Pesto Genovese dobijamo tako da pinjole prepržimo bez masnoće na tavi i sitno nasjeckane dodamo u mužar sa češnjakom i natrganim bosiljkom pa dalje sve kao i u jednostavnijoj verziji pesta, jedino što se u originalu dodaje još i ribani ovčji sir pecorino. Skuhajte tjesteninu i uživajte u rapsodiji okusa čija je glavna zvijezda bosiljak s vašeg balkona. Dobar tek! ;)