Zeleno gorivo od kojeg ti organizam govori hvala

Moj tata je iz Hercegovine pa su blitva, špinat i raštika, biljke na kojima sam skoro pa odrasla. Moji špinat pripremaju na lešo; ubace ga k kuhanim krumpirima pred kraj, dodaju češnjak i maslinovo ulje i to je to; uz ribu, meso, s komadima pancete ili samo uz pečeno jaje, kako kada. Špinat je uvažen i dostojan obrok za mene, čak i sam. Tako njam, da si ga još uvijek ponekad poželim uz pečena jaja za brunch (dane počinjem sa voćno/povrtnim smoothijima).

 

Evo jedna anegdota: ja nisam ni znala za smrznuti, usitnjeni špinat, sve dok jednom u srednjoj školi nisam ručala kod susjede. Nisam mogla vjerovati da je ta fina svjetlozelena (pripremila ga je s mlijekom) tekućina uz pire krumpir, moj voljeni špinat. Tada sam bila pomalo nezadovoljna svojim “staromodnim” roditeljima koji mi nikad nisu ni pokazali da hrana postoji i u smrznutom obliku. No to je trajalo kratko i ubrzo sam se vratila puno ukusnijim listovima.

 

Onda mi je moj frend Matjaž promijenio shvaćanje špinata, pripremajući mi pre-fine salate od listova mladog špinata, i skužila sam da je savršeno ukusan i sirov. Osim toga, od njega se osjećam super,  puna sam energije i nakon tog “goriva”, moje cijelo biće mi govori “hvala, hvala ti”, pa ga zato sada nemilosrdno tamanim kad god imam priliku. Špinat je njam i točka.

 

 

 

Ali tko je najpoznatiji ambasador špinata na svijetu? Popaj, mornar sa dva zuba i nerealno velikim podlakticama, koji kad treba snagu, otvara konzervu špinata. Jer ‘špinat ima 35 g željeza u porciji od 100 grama’. Tako je 1870. godine ustvrdio njemački kemičar Erich von Wolf, koji je mjereći željezo u uzorcima povrća, slučajno krivo prepisao zarez, i umjesto 3,5 grama, ispalo je da je to povrće najjače od svih što se tiče željeza.

 

Od te se pogreške krivo uvjerenje zadržalo do danas, iako su već 1931. ponovno mjereći vrijednosti, skužili da je pravi broj 3,5.  No šteta je već bila učinjena, a zahvaljujući Popaju, Amerikanci su zabilježii trostruko veću upotrebu špinata nego ranije. I kao što je ta njegova ljubav prema zdravom špinatu dobro došla našim starcima (vjerujem), i meni je bilo super što sinu mogu crtićem pokazati zašto je ta zelena travusina na tanjuru top.

 

Ali neka djeca su prirodno “osviještena”. Recimo mali Erik koji je, kada sam bila u posjeti na Organskom vrtu, brao listove špinata i donosio mi ih, usput ih žvačuči tako zadovoljno, kao da su u pitanju gumeni bomboni. Erik. Kao onaj njemački znanstvenik koji je lansirao špinat u neviđene vrhove popularnosti. Nema slučajnosti.

 

I da sada ne duljim o njegovim super hranjivim i antioksidativnim svojstvima te bogatstvu vitaminima i mineralima, evo recept za moju najdražu salatu sa svježim listovima špinata.

 

Schwule salata:

(ime nije pristojno, ali se održalo nakon jedne zezancije)
 

- listovi mladog špinata
- zelena salata, matovilac, ili čak listovi cikle
- male rajčice
- češanj češnjaka I isto tolika količina sitno nasjeckanog đumbira

 

Umak: u šalicu nalijemo žličicu balzamičnog octa, maslinovog ulja, žličica mlijeka, malo šećera, žličica senfa, dobro promiješamo i polijemo po salati.

- na to dodamo popečene (na tavi bez ulja) suncokretove sjemenke, po mogućnosti dok su još vruće i imamo party na tanjuru i na nepcu.

I najbitnije od svega:  ne trebamo dodavati sol jer je umak iliti dressing već dovoljno aromatičan.
Dobar vam tek!

 

Anđa Marić

blogerica Organskog vrta

 

smijehNe propustite:

Moja draga fasada zaslužuje da je brižno održavam dok živim u toj kući

Gospon krumpir: Tko kaže da se morate odreći pomfrita?!

Doručak je najvažniji obrok dana

Anđa u inspekciji