Par finti bez kojih ne možete dobro osušiti smokvu

Hvalospjevi ne služe ničem ako ne znate sami ubrati i dobro osušiti smokvu, taj ‘naopaki’ cvijet stabla koje ne traži ništa i samo daruje. Onako, old school, organsku i neosumporenu.

Osobno, nikad nisam razumijela ljude koji izaberu da svoj godišnji odmor uz more provedu u špici sezone, baš kad je najveća gužva i kad još ni smokve ne dozriju. Upravo zbog koncentracije svih špicera na ranije termine, već drugom polovicom kolovoza bude podnošljivije, odmah iza Gospe. I tad je prava špica za nas wanna be bodul(k)e, kad se cidi med.

Smokva za mene simbolizira spokoj. Iako sam uvijek već prvog dole, tek kad se prorijede posjeti, gosti, prijatelji, frka-zbrka, graja i turisti kod svih susjeda, počinje moj pravi odmor, život kakav priželjkujem.

Naravno da je deveti najbolji, ali ne možeš nikako tada ako imaš djecu školske dobi. Ukradeš rujnu maksimalno koliko ide do tog prvog Ponedjeljka koji uvijek dođe prerano i bude bolan.

Za nepce, džemove i marmelade najbolje su kad omekane, postanu sočne, medene i tamnocrvene unutrašnjosti.

Ali te nisu dobre za sušiti.

 

 

Par je finti bitno znati i držati ih se jer biste se u protivnom mogli razočarati fermentiranim i gnjilim izokrenutim cvjetovima umjesto željenim domaćim suhim smokvama.

Najbitnije je da uopće naučite ubrati smokvu. To kontinentalci uglavnom ne znaju pa vuku, čupaju, mrcvare prstima i skupljaju usta jedući nezrele.

Za sušenje beremo samo one smokve koje su se već same krenule sušiti na stablu i to s peteljkom! One požutjele i smežurane kojima je dovoljna samo mala rotacija da ih nježno skinete skupa sa već suhom i otvrdjelom peteljkom.

To se nikako ne može ‘odraditi’ odjednom jer je to meditativna radnja koju obavljate lagano, usput, danima i tjednima. Pa svaki dan prođeš, promatraš, dodaš još koju požutjelu, prebireš, okrećeš.

Idealna varijanta bi bila da za svoje smokve imate sušilo koje se sastoji od drvenog okvira i razapete (žičane) mreže, ali i drvene kašete će biti odlične. Posložite ih i stavite na najosunčaniju poziciju, a navečer ih sklonite unutra zbog vlage. Ovisno o vremenskim uvjetima, sušite ih sedam do deset dana s jedne strane pa još toliko i s druge, kad ih okrenete. Dok ne pobijele.

Bude i među tim odabranim-naboranim uvijek onih malo debljih koje će se teže osušiti. E, njih treba ‘po ižki‘ nježno pritisnuti na najdebljem dijelu, malo ih rastvoriti i spljoštiti. Ne samo da će ‘i ta bit’ dobra’, već ćete dobiti srcolike suhe smokve kakve ne možete kupiti nigdje, u obliku otoka Galešnjaka.

Ako ste ograničeni vremenom, pljušti, iscurio vam godišnji, jurite natrag … uvijek napola sušene smokve možete potrpati u škartoce (škarnicle) ili neku drugu papirnatu ambalažu i ponijeti sa sobom da ih dosušite doma.

Jedino, u tom slučaju, nikako ne zaboravite more, lovor i komorač. Može i smrdele. Ja se bez mora ne vraćam, barem pet litara ide sa mnom uvijek gore.

 

 

Dakle, kad su smokve suhe, valja ih još ‘oprati’ u moru. No, za to ćete ipak morati more donijeti do lonca i štednjaka. More treba zakuhati pa kratko uroniti suhe smokve. Ocijedite ih i stavite opet na sušenje prekrivene gazom kako biste ih zaštitili od letećih znatiželjnika.

Skladištite ih u papirnatoj ambalaži pomiješane sa lovorom i komoračem na suhom i tamnom mjestu. Tako ‘drže vodu’ do nove godine, otprilike, nakon čega postaju sklone kvarenju i napada ih crv. Da biste to izbjegli, možete ih spremiti u duboko zamrzavanje ili ih, kao, ja, vakumirati.

A i da mi se ne presuše.

 

Martina