Primorski vrisak – lijek iz kamena

 

Vrisak, bresina, vrijesak ili kameni vrijesac samo su neka od imena kojima se naziva zimzelena trajna grmolika biljka koja raste na suhim, kamenitim i sunčanim obroncima, od mora pa sve do 1.000 metara nadmorske visine. Stabljike narastu do 50 centimetara, a na vrhu grančica razvijaju se bijeli cvjetovi s ljubičastim točkicama ugodnog aromatičnog mirisa. Vrijeme cvatnje primorskog vriska je od srpnja do listopada, s tim da ga se može brati prije i poslije cvatnje.

 

U kasno ljeto obronci dalmatinskih vapnenačkih brda zabijele se od vriska u cvatu. Biljka u pravilu raste na mjestima gdje ima dosta sunca, ali i nešto vlage, najčešće uz planinarske putove i staze, odnosno na mjestima koja nisu potpuno obrasla makijom i dračom. Gdje ima grmića vriska, u pravilu ima i kadulje, a te mikrolokacije može se doslovno nanjušiti budući da obje biljke obilno šire fini aromatični miris.

 

Berba vriska meditativna je i opuštajuća radnja, koja, međutim, zahtijeva pristojnu fizičku spremu jer su grmići raštrkani, često na nedostupnim mjestima i pod velikim nagibom. Pri pobiranju valja biti koncentriran i oprezan, ne samo zbog velikog broja pčela kojoj je vrisak omiljena ispaša, već i zmija ljutica, prije svega poskoka, koji je vrlo aktivan u kasno ljeto, a njegov ugriz može biti smrtonosan. Ako se patološki bojite zmija, najbolje da ne krećete u pobiranje ove biljke. U suprotnom, mudro je uvijek imati štap u ruci, bukom upozoriti zmije da dolazite, te štapom par puta udariti i proći preko grmića prije nego ga počnete brati.

 

 

Beru se cijele grančice, a ubrano bilje potom valja osušiti na prozračnom, sjenovitom mjestu, tako da se grančice u što tanjem sloju prostru po papiru, kartonu, ili stave na mrežicu. Proces sušenja traje od 7 do 14 dana, ovisno o količini vlage, a listove i cvijeće potom valja odvojiti od stapki, kako konačni proizvod ne bi imao opor okus. Očišćeni vrisak potom je najbolje spremiti u dobro zatvorene staklene posude. Čaj od vriska iznimnog je okusa, a priprema se vrlo jednostavno: litru provrele vode prelijete preko tri do četiri dupkom pune čajne žličice, poklopite, te pustite da odstoji između pet i deset minuta. Čaj je najbolji nezaslađen. Vrlo je blagog, nježnog okusa, nimalo gorak, te svakim gutljajem izaziva pravu senzaciju za nepce. Iako sam osušeni vrisak ne miriši naročito, čaj pripravljen od njega proširit će ugodan aromatičan miris po vašem domu.

 

Primorski vrisak daje eterično ulje bogato fenolima s izvanrednim antibakterijskim i antivirusnim svojstvima, a čaj od vriska djeluje stimulirajuće i tonizirajuće na cijeli organizam, te dokazano pomaže kod bakterijskih plućnih infekcija, gastrointestinalnih i urogenitalnih infekcija. Još od antičkih vremena vrisak je poznat i kao lijek za jačanje muške potencije, a koristi se i za masiranje vlasišta kose kod početne ćelavosti. Zbog velike količine fenola treba biti oprezan s doziranjem, odnosno ne piti ga konstantno u velikim količinama. Pripravci od vriska na preporučuju se zbog fenola niti trudnicama.

 

Osim čaja, koji toplo preporučujemo, vrisak je popularan i kao začinska biljka, a od davnina se koristi i za konzerviranje mesa. Mirisom podsjeća na mažuran, timijan i majčinu dušicu, a okus muje ljutkast. Koristi se pri pripremi variva i jela od krumpira, a dobro ide i uz meso. U kulinarstvu se koristi svjež ili kao sušeni začin.

 

Tekst i fotografije: Lari Lulić