Poriluk i Anđini ‘bizonovi tabani’

Strah i gnušanje od variva za ručak nikada nisam dijelila sa svojim prijateljima u osnovnoj. Bilo je to u vremenima kada su nam mame ostavljale ručak za podgrijati prije škole, i sjećam se kako je Bojana uvijek imala neku frajersku priču o bacanju variva u wc, tako da joj mama misli da je sve pojela. Ja nikako nisam kužila kak’ može bacati nešto što tako fino miriši, a nikada nisam bila pozvana da npr. ručak pojedem ja, jer to bi bilo izdajstvo najbolje prijateljice. Varivo od poriluka je njoj bilo fuj, i o tome se nije raspravljalo.

 

Kod nas je poriluk bio zakon i dobrodošao ručak jer ga je mama radila prefino. Sjećam se da je, dok još nije dobro govorila hrvatski, čuvala i dvije djevojčice iz zgrade koje su bile kod nas dok ne odu u školu ili im se roditelji ne vrate s posla, kako koji tjedan, i njihove mame bi se uvijek čudile što sve one jedu kod nas. Jedina fora, koju smo pretvorili u sprdačinu za stolom, bili su “bizonovi tabani”, prilog uz poriluk, iliti mamin pokušaj goveđih šnicla koje nisi mogao prožvakati.

 

 

 

U zadnjoj pošiljci iz Organskog vrta bio je Mr Poriluk – prekrasan okomiti cvijet. U svakom slučaju, poriluk je neobičan luk nježnog mirisa luka (ako je to moguće) i tako super bogat nekim super stvarima kojih se sada ne mogu sjetit pa odoh na internet.

 

Mangan (za šta je to dobro?), C i A vitamin, B6… pa priča o Svetom Davidu iz Walesa. Dok je trajala bitka između Velšana i Saksonaca, fratar David je primjetio da slične uniforme dviju strana postaju ozbiljan problem. David je iščupao jedan poriluk iz zemlje i predložio Velšanima da stave poriluk na kacige jer “tko ga nema, on je neprijatelj”. (Navodno se bitka odvijala na polju poriluka). Iako su vojnici mislili da je prijedlog dosta čudan, poslušali su ga, i vrlo brzo pobijedili. Od tada je poriluk uz narcise i krvavo crvenog zmaja postao simbol Walesa koji Velšani diljem svijeta ponosno nose 1.3., na Dan Svetog Davida, njihovog sveca zaštitnika. David je, inače, od običnog fratra postao i nadbiskup i ne znam je li poriluk i jeo ili ga je samo nosio na šeširu, ali priča je dobra, iako kažu, ne zna se da li je istinita.

 

Svejedno. Poriluk rules! Di mi je sada mama da mi kaže kako ona to točno radi. Pirja ga na maslacu. Doda kuhane krumpire, papriku u prahu, vrhnje i sol. I bizonove tabane! Šalim se. U zadnje vrijeme ne jedem meso. Over and out, idem kuhati!

 

 

Anđa Marić

blogerica Organskog vrta

 

FOTO: Matjaž Banič

 

Ne propustite:

Raketa 22: Danas će me lansirati u blisku budućnost, u proljeće!

‘Bijela ruža’: Neka hrana bude vaš lijek, a lijek vaša hrana

Zeleno gorivo od kojeg ti organizam govori hvala

Moja draga fasada zaslužuje da je brižno održavam dok živim u toj kući

Gospon krumpir: Tko kaže da se morate odreći pomfrita?!

Doručak je najvažniji obrok dana

Anđa u inspekciji