Decoupage ili jaja u svili, pitanje je sad!

Ovo je moj najuzbudljiviji tjedan. Ne znam odakle da počnem, sutra idem i na put, a Uskrs je na vratima. Tako dobro se osjećam, da želim farbaati jaja! Oduševljeno to dijelim s frendovima, a jedan od njih mi govori kako on mora samo pofarbati jaja bacača diska ispred Maksimirskog stadiona, ali da osim toga nema drugih planova.
Wow, ti si taj! – oduševljena sam, a on mi govori da posljednje dvije godine jest on, no i da nije, uvijek se netko nađe i ofarba ih. Znate tu priču?

To je bio omiljen sport huligana u vrijeme komunizma, kada su tako obilježavali Uskrs, usprkos svim policijskim zabranama i stražama. Kada je došla moderna Hrvatska, to više nije bila takva for a, pa su na neko vrijeme čak i prestali (imali smo, valjda, drugih problema), i zato mi je bilo toplo oko srca jer se nove generacije vraćaju tradiciji. U vremenima prije mobitela (kip je tamo od ’57), dogovor  “vidimo se ispod…” bio je uobičajen poput “vidimo se ispod repa”.

 

Kako god, tjela sam reći da mi se farbaju jaja ove godine.

 

Htjela sam decoupage:

- skineš gornji sloj šarene salvete
- namažeš ohlađeno kuhano jaje bjelanjkom
- nakeljiš komadiće salvete gore
- sve premažeš bjelanjkom da se fiksira

 

Ili:

Matjaževa “svilena jaja” (mama, kak to zvuči, ali me i tjera na smijeh):

- uzmeš staru svilenu maramu ili bolje nekoliko njih (otkud mi svila, pitam se…)
- narežeš je na komade, omotaš jaja
- zamotaš jaja u bijelu platnenu krpu/tkaninu
- skuhaš jaja

Kad završiš, odmotaš, oduševiš se, nije ti više žao zbog marama i namočiš prekrasno ofarbana jaja (namjerno sam tak napisala) u alkoholni ocat da se fiksira boja. Voila! Imaš najbolja jaja na uskršnjem doručku dok se (sad ovo namjerno neću napisat, al znate kaj mislim) s famiijom.

 

Ah, pere me dvojba. Ali ova svilom ofarbana jaja mi ne idu iz glave. Plus da sam dobila novo tuce jaja s Organskog vrta, a takva kvaliteta zaslužuje najbolju prezentaciju. Ne kužim još odakle mi marame, ali dođe mi da vam savjetuje da je maznete baki dok je na spavanju. Ja baku više nemam. Ima li mama još uvijek marame i je li spremna oprostiti se s njima?

Ja mislim da je to bolje nego da sjede same u ormaru. Časna smrt. Sretan vam Uskrs!!!

 

 

Anđa Marić

blogerica Organskog vrta

 

 

Anđa Marić / Foto: Matjaž BaničNe propustite:

Je li i ona jela matovilac i potiče li on rast kose?

Poriluk i Anđini ‘bizonovi tabani’

Raketa 22: Danas će me lansirati u blisku budućnost, u proljeće!

‘Bijela ruža’: Neka hrana bude vaš lijek, a lijek vaša hrana

Zeleno gorivo od kojeg ti organizam govori hvala

Moja draga fasada zaslužuje da je brižno održavam dok živim u toj kući

Gospon krumpir: Tko kaže da se morate odreći pomfrita?!

Doručak je najvažniji obrok dana

Anđa u inspekciji