FOTO: Nije trend, aronija je nezahtjevna, lijepa i fina!

Nema ništa bolje niti slađe nego ubrati i odmah pojesti komad voća, a kad je aronija u pitanju iskustvo je koje svakako morate isprobati da biste uopće znali kakvog je okusa. Naravno, u idealnoj varijanti trebala bi u pitanju biti aronija iz vašeg vrta (ili tegle barem) koju ste sami uzgojili.

 

Naime, aronija je na glasu kao vrlo trpka i bezukusna te da je najbolje odmah je ubaciti u smoothie, pretvoriti u sok, džem ili neku kombinaciju sa drugim slađim voćem. Poznate su sve njene zdravstvene koristi za naš organizam, ali nekako se čini da se plodovi ove prekrasne grmolike biljke tretiraju isključivo kao lijek (otprilike poput pelina – ono, zlu ne trebalo), a rijetko se može čuti da je netko hvali kao svježe voće – bez ikakvih dodataka. I zaista, ako kupite ‘svježu’ pakiranu aroniju koja ipak danima stoji na policama u trgovačkim lancima, njene se bobice sasuše, ožilave i ma koliko se trudite sažvakati ih više nekako premećete tu žilavu vlaknastu smjesu po ustima tjerajući se na to ‘preživanje’ jer je zdravo, nego što bi se moglo reći da uživate u tom bobičastom voću.

 

Međutim, svježa, tek dozrijela i netom ubrana aronija potpuno je druga pjesma. Kao i sve, najsavršenija je onakva kakva jest u svoj svojoj sirovosti. Nenametljiva je, a fina i osvježavajuća. Nimalo žilava, iako čvrstih boba, blago kiselkasta i čak malo slatkasta. I mi smo prije tri godine, kada smo zasadili svoju prvu sadnicu aronije, to napravili prvenstveno zbog njene kvalitete, nikako vođeni njenom aromom i očekivanjem kako ćemo ekspresno obrstiti svježi grm. Naprosto iz razloga što je nikada prije nismo imali prilike konzumirati direktno, živu i punu bifotona, već samo kupljenu i usahnulu ‘svježu’.

 

 

Naravno da je sirovu, cjelovitih boba i bez termičkog tretiranja uvijek možete kombinirati  i u raznim slatkim i slanim varijantama salata, ali ako još nikada niste stvarno svježu zobali sa njenog grma ne znate što propuštate. A tko će vam to zornije i iskrenije pokazati nego mala djeca, ona još ne znaju glumiti ni lagati takve stvari. Nismo imali problema s nagovaranjem našeg trogodišnjeg sina da kuša ove zdrave bobice. Dapače, morali smo ga u par navrata upozoriti da se ne pretrpava jer su mu “jako, jakooo fine”.

 

Frajer je uzeo svou malu (recikliranu) kanticu i krenuo u berbu pa je obilazeći grmove i trgajući njene grozdove slistio dobar dio ‘ulova’. Nakon toga je sjeo za svoj stolić i odlučio pojesti još koju. Nevjerojatan lik. Mislite da bi ih tako tamanio da mu nisu fine?! Jest da je on naše dijete, mali ‘divlji’ čovjek koji ima tu sreću da može veći dio svog života sam ubrati svoj obrok, ali ni u kom slučaju ne može se reći da to nisu izbirljiva usta.

 

 

Odlučio je da će odmah ‘iščupati’ jednu mladicu i sam zasaditi svoj vlastiti grm pa smo ga jedva nekako uspjeli odgovoriti da s time pričeka barem ranu jesen. I bude, i strpio se i sam posadio svoju aronijicu jer je to tako lako. Aronija obilno nagrađuje upravo strpljive i dovoljno je nabaviti samo jednu sadnicu iz koje ćete moći već za par godina imati nekoliko ozbiljnih grmova i više nego dovoljno za godišnje potrebe prosješne obitelji.

 

Strpljivost uključuje i dvogodišnje iščekivanje prvih plodova, ali nakon što aroniju prilikom sadnje zalijete i dobro, dobro zaštitite tlo oko nje debelim slojem malča, ne morate više oko nje raditi ama baš ništa do berbe. Prirodnim pokrovom poput slame, sijena, suhog lišća, usitnjenih grančica ( mi u Dalmaciji koristimo čak i kamen kad nema drugog) zaštitit ćete tlo od isušivanja, suzbiti rast korova, ali i omogućiti sebi lakši i ljepši pristup u hladnijim danima jer nećete morati gacati po blatu a malč će tada ujedno grijati tlo. Možete vi nekad kroz te dvije godine čupati malo korova i dodati još malča, no ukoliko to i ne učinite ovaj će otporan grm sam odlično napredovati i bez vaših šminkerskih zahvata. Potpuno je besmisleno bacati novac na kupnju većih količina sadnica za privatne, obiteljske potrebe budući da će svaki grm aronije u svom podnožju potjerati mladice koje dalje možete rasađivati iz godine u godinu.

 

Vjerujte, nije stvar trenda jer se, eto, posljednjih par godina toliko pisalo o supermoćnoj aroniji kao antioksidanskom božanstvu. Otporna je, žilava i potpuno nezahtjevna. Njena samodostatnost i hranjivost je impresivna, ali ništa manje bitna nije ni njena dekorativnost, pogotovo kada ujesen lišće pocrveni. Da, fina je i lijepa! Samo je posadite i ona će sve dalje obaviti sama, nećete zažaliti.

 

Martina