Breza i kako su nekad jeli koru s drveća

Onako raskošna, breza je već na oko ljekovita, a zagrlimo li je podarit će nam dio svoje pozitivne energije. Čak i onima koji u to ne vjeruju. To se graciozno čudo prirode od davnina koristi u prehrambene i ljekovite svrhe. Od breze se uzima sok i kora, beru se listovi, pupoljci i cvjetovi. Od njih se rade brašno, vino, šećer, salate, variva, smola, ugljen, čajevi (oparci), kupke, oblozi, tinkture, ulja, gelovi, tonici…

 

U njenim raznovrsnim svojstvima najviše se ističu ona antibakterijska, antivirusna i diuretička. Breza iz organizma odstranjuje višak vode i toksina, mokraćnu kiselinu te pročišćava krv što znači da je važna pomoć u liječenju povišenog krvnog tlaka, kod bolesti urinarnog trakta, gihta, reume, kroničnih kožnih bolesti, kao i za kompletno jačanje organizma.

 

OPREZ: Čaj od breze NE preporučuje se trudnicama i dojiljama, osobama alergičnim na aspirin, srčanim i bubrežnim bolesnicima.

 

SOK

Brezov se sok skuplja iz starijih breza od veljače pa do kraja travnja, ovisno o klimi. U svakom slučaju, od ranog proljeća kada krenu kolati sokovi u stablu pa dok ne propupa.

 

Nekoliko su načina na koje možemo prikupiti sok: zarezivanjem jednog ogranka vanjskog dijela korijena, bušenjem debla, rezanjem grane ili ga piti direktno iz stabla – srkati na slamku u minimalnim količinama. Kako god, ne devastirajte stabla i sanirajte za sobom. Vrlo je bitno znati da isto stablo možete koristiti svake dvije godine, obavezno im morate dati vremena za oporavak. Nakon bilo kakve intervencije, ozlijedu na brezi treba premazati i začepiti mekim pčelinjim voskom kako je ne bismo izlagali gljivičnim oboljenjima. Sav pribor koji koristite za sakupljanje i čuvanje soka ne smije biti od metala, već stakleni, drveni, keramički, plastični…

 

Ako imate dosta svojih stabala breza, kao mi, možete u proljeće prepiliti neku granu koja vam onda može dati par litara soka. A obično bude barem jedna koja mora ići dole.

 

Buše se breze promjera šireg od 20 centimetara na visini od jedan metar iznad zemlje. Napravi se uska rupa na deblu dubine oko 3 centimetra pa se u nju stavi lijevak ili staklena cjevčica i ispod za stablo pričvrsti posuda ili boca. Tijekom 48 sati na taj se način može u proljeće prikupiti oko pet litara soka, čisto da znate da ne bi bilo da sok curi van posude.

 

U šumi se izabiru zdrava, ali zakrivljena stabla breze koja će se uskoro sjeći za ogrjev. Za to je potrebno tražiti odobrenje vlasnika šume ili šumarije jer se vađenje soka bez dozvole može smatrati šumskom štetom. U Rusiji i Poljskoj sok često sišu direktno preko cjevčice iz debla.

 

Sok sadrži i do 2% šećera, dosta kalija, kalcija i željeza. Pije se svjež, fermentiran, prerađen ili se od njega rade brezov šećer i sirup. Količina šećera u soku najveća je u vrijeme izbijanja listova. Brezov sok miješaju s vinom, šećerom, kvascem ili limunom.

 

Sok breze na toplom mjestu brzo fermentira i može sadržavati više od 5% alkohola. Od njega se može napraviti i brezovo vino. Dobivamo ga tako što zagrijavamo sok dok ne proključa, pa ga ohlađenog prelijemo u staklene boce i skladištimo na tamnom i hladnom mjestu.

 

Najčešće se savjetuje da se popije pola šalice svježeg brezova soka ujutro natašte ili u kombinaciji sa kozjim mlijekom i medom. Koristi se i za trljanje vlasišta i jačanje korijena kose te za odstranjivanja peruti. Blagotvoran je i kao tonik za čišćenje lica, pogotovo za one pjegave.

 

KORA

Početkom proljeća i krajem jeseni bere se i suši kora mladih breza. Dok su mlađe, kora je bijela i ljušti se u horizontalnim trakama. Kasnije potamni u donjem dijelu i kora joj postane  tvrda i vertikalno ispucana. Treba uzimati unutarnje, svjetložute i mekše slojeve kore, vanjska je kora nejestiva. Unutarnja kora breze na mladim granama lagano se odvaja, ljušti se od središnjeg drvenog dijela. Uzimajte samo komade u trakama, ne ljuštite sve u krug da ne naštetite stablu.

 

Nekoć su od svježe, elastične i vodootporne kore breze, koja se tako fino ljušti u tankim slojevima, izrađivali obuću, kabanice i košare za čuvanje hrane. Koristila se za pokrivanje krova, izradu podne izolacije pa čak i za gradnju laganih čamaca, a na brezovoj se kori i pisalo.

 

Kora ovog ‘vilinskog’ drveta bogata je betulinom koji još nazivaju brezin kamfor. Sadrži još fitosterin, glikozide, saponine, betiloretinovu kliselinu, hidroksilaton, smolne kiseline, triterpene, sterol, eterično ulje i metilsalicilat.

 

Znamo da su nekad govorili kako su u vrijeme velike gladi ili ratova jeli i koru s drveća. To su radili zbog njenih nutritivnih, ali i ljekovitih svojstava. I zaista, svi oni koji se intenzivno zanimaju za preživljavanje u prirodi reći će vam da ukoliko ne postoji mogućnost da se kora breze jede drugačije osim svježa, bolje vam je da je što bolje sažvačete.

 

Naravno, još je bolje ako se koru usitni u tanke rezance i skuha. Kuha se tako dugo dok voda u posudi ne ispari do pola od čega se miješanjem dobije vrlo hranjiva i ukusna kaša koju začinimo po ukusu. Kuhani tanki rezanci unutarnje brezove kore mogu se koristiti otprilike i kao tjestenina, za dodatak umacima i jelima od povrća. Na Kamčatki usitnjenu koru jedu izmješanu s kavijarom.

 

Za brašno unutarnju koru moramo dobro osušiti i samljeti u fini prah. Namjene su mu razne, a dovoljno je reći da uz dodatak vode, soli i praška za pecivo imamo sve spremno za kruh.

 

Brašnu od kore mogu se dodavati i rese breze koje se uzimaju prije nego što se muški cvjetovi oslobode peluda, a ženski oplode.

 

 

 

 

LISTOVI, PUPOLJCI

Krupniji lisni pupoljci beru se u ožujku i travnju, sve dok se ne počnu otvarati. Mladi se listovi svježi mogu koristiti na salatu, a pupoljci za variva i juhe. Listovi se beru i suše od svibnja do srpnja.

 

Sušimo ih kao većinu ljekovitog bilja, na prozračnom i sjenovitom mjestu par dana. Lišće breze skladištimo u suhoj i tamnoj ambalaži, a posušene pupoljke, zbog više hlapivih ulja, u zatvorenoj posudi.

 

Listovi breze, između ostalog, sadrže tanin, saponin, betulabin, smole, karotin, mineralne tvari, vitamin E i vitamina C. Pupoljci ne sadrže vitamin C jer se on stvara tek nakon razvijanja listova.

 

Nezaslađeni čaj (oparak!) od lista breze povećava koncentraciju, a smanjuje kolesterol i povišeni krvni tlak. Čisti krv i pomažu kod bolesti jetre. Preporučuje se i u liječenju gripe, prehlade i kroničnih upala sinusa, snižava temperaturu i jača imuni sustav.

 

Kod povišene tjelesne temperature i prehlade popularan je čaj od mješavine brezova lišća, bazgova i lipova cvijeta kojim se stimulira znojenje.

 

List breze je prirodni dezinficijens pa se čaj koristi i kod raznih nametnika u crijevima. Pomlađuje tkivo i ubrzava zacijeljivanje, a oblozi od mladih listova breze stavljaju se na bolna mjesta kod reume i gihta ili na otečene zglobove.

 

Kupke od brezova lišća također se preporučuju kod kožnih bolesti, lišajeva, svraba, peruti i masnog vlasišta.

 

Kod pripreme lista najbitnije je zapamtiti da se ne kuha, već samo prelije kipućom vodom. Šaka lista na litru vode ili pet listova (žličica mljevenih) na šalicu – poklopite i ostavite da odstoji 15 minuta nakon čega procijedite. U svemu treba biti umjeren pa ni sa čudotvornom brezu ne valja pretjerivati, a u svrhu liječenja treba uzimati propisane kure.

 

Na sve te načine list breze može pomoći i vašem krznenom kućnom ljubimcu.

 

JOŠ MALO HRANE

Stari su Slaveni i Germani lisne pupoljke i mlade listove koristili za pripremu salata, juha i variva, a  najviše kao dodatak jelima s kupusnjačama, zelenim lisnatim povrćem ili samoniklim biljem.

 

Od brezova brašna mogu se pripremati razna jela, u solo varijanti ili pomiješano s drugim brašnima. Finici i Norvežani tako vole brezove medenjake, koji su se nekad radili i kod nas.

 

Još su se ponegdje u našim selima zadržali stari recepti, a najpopularnija je varijanta zazlevanke u koju se na dviije trećine kukuruzna brašna, stavi trećina brezova brašna, pa dalje sve po bakinom receptu.

 

Suho i mljeveno lišće breze koristi se i kao zamjena za sol, a osušenim grančicama i listovima može se aromatizirati ocat.

 

Martina